Amerika

Ekstremizam: Croatian translation of “Extremism”

Svijet prenoÅ¡enih ideja se ruÅ¡i na naÅ¡a ramena: mirotvorci protiv terorista, borci za slobodu protiv ekstremista, napredni protiv onih za koje predpostavljamo da su nazadni. Važno je sjetiti se da riječ nema značenja osim ako nije istinsko ime nečega, netko tko je označen kao “zao” može biti sve osim toga. Najdramatičniji izraz naÅ¡eg vremena je “ekstremist”, stoga bismo ga trebali proučiti i otkriti Å¡to on zapravo znači.

Ekstremist, u danaÅ¡njem govoru, je netko tko se ne slaže s “modernim druÅ¡tvom” koje je kombinacija industrijskog kapitalizma i osobne slobode u demokratskim sustavima koja označava napredni Zapad. ÄŒitava Europa i Sjeverna Amerika i većina njihovih saveznika imaju nekakvu varijaciju ove vrste sustava. Ide se joÅ¡ dalje od toga jer se ovo uzima kao razlog potpore Zapadu u njegovim križarskim pohodima: mi vam donosimo “slobodu” i fini proizvodno-orijentirani stil života.

MeÄ‘utim, takvo moderno druÅ¡tvo je po definiciji veoma popularno jer poručuje svima da su podložni jedino sebi i svojim interesima i nema potrebe za drugačijom druÅ¡tvenom upletenošću. ÄŒini ono od čega imaÅ¡ osobne koristi, tj. ono Å¡to koristi druÅ¡tvenom statusu i materijalno. Većina ljudi ne razumije zaÅ¡to bi netko imao neÅ¡to protiv ovoga, stoga se “ekstremisti” priklanjaju onoj vrsti gerilskog ratovanja koja pripada naÅ¡em vremenu, ponekad nazivana i “terorizmom.”

Naposlijetku, kad ste nadjačani ne sto ili tisuću, nego prije milijun naprama jedan, vaše metode postaju ekstremne po definiciji i prema tome nema nikakvog smisla da ne djelujete odlučno svim potrebnim sredstvima. Ekstremist je netko tko vjeruje da staza koju većina slijedi vodi u propast, te je zbog ovog razloga usmjeren na hitno djelovanje.

Ono što ujedinjuje ekstremiste je njihovo odbijanje da se priklone popularnosti ideje za koju vjeruju da vodi do lošeg cilja, čak i ako je taj cilj veoma daleko. Oni shvaćaju, kao i većina političara, da većina ljudi zna malo više od onoga što se događa između njihovih primanja plaća. Oni znaju da su, u prosjeku i kao skupina prosjeka, ljudi sebični, kratkovidni, i da se mogu emocionalno manipulirati sažaljenjem i agresivnošću. Ekstremisti se ne slažu s modernim društvom jer ono vreba na ove tendencije i ne bavi se dugoročnim problemima. Budući da većina ljudi ne razumije kako liberalno demokratsko društvo može dovesti u propast, idemo korak po korak: liberalna demokracija je podružnica demokratskog društva i industrijskog kapitalizma, koji pružaju političko/socijalne i ekonomske slobode svojim populacijama. Da bi ovakva sloboda mogla postojati, novac se mora koristiti za regulaciju populacije. Ono što netko može priuštiti, to može i učiniti. Ovo znači da se svaki djelić zemlje, svako drvo i bilo koji prirodni resurs gleda isključivo kroz svoju novčanu vrijednost.

(Liberalne demokracije su poznate po tome što daju pravo glasa onima koji se opiru ovome, kao i ekolozima i vjerskim grupama. Ali zapitajmo se: što su ove grupe u zadnjih pedeset godina postigle od strateške važnosti? Odgodili su neke izgradnje, raskrinkali nekoliko zagađivača, uvjerili srednju klasu da reciklira, itd., ali niu odgodili ili preusmjerili proširenu ekspanziju populacije do te mjere da je netaknuta priroda rijetkost. Vjerske grupe nisu zaštitile svoje pristalice od onoga što vide kao nemoralna društvena htijenja. Nema pobjede u borbi beskrajnih detalja bez odlučnih udaraca.)

Ovo je budućnost našeg društva: bit će nemjerljivo popularno, modernizam će se proširiti čitavim svijetom. Uskoro će svaka nacija živjeti kao što žive Amerikanci i imat će i sve moći koje Amerika ima, uključujući nuklearnu energiju i oružje. Budući da će populacija biti veća, gradit će se i više kuća, a preostale divljine će postati mali nacionalni parkovi. Kako se bude povećavala gustoća naseljenosti, kuće sa vrtom će biti zamijenjene stanovima. Budući da većina ljudi u modernim društvima kupuje kompulzivno, prodajni centri i velike trgovine će biti sagrađene svake tri milje, kao u američkim gradovima.

Sva ova usta koja treba nahraniti–Å¡to će oni jesti? Riba je očigledan izvor proteina, ali čak i danas je riba iz oceana prepuna žive da bi bila zdravija od uzimanja jedanput mjesečno, a zalihe se smanjuju. “Zalihe” su, naravno, naÅ¡a Å¡aÅ¡ava apstrakcija za populaciju koja se mora obnavljati i koja se ne pojavljuje čarobno u željenim količinama, za razliku od hamburgera i prodavaonica brze hrane. Ovi ljudi će takoÄ‘er trebati voće i povrće, ali oni će postajati sve skuplji jer je zemlja za korporacijske farme ograničena. Vidimo dakle da osoba nije samo prostor potreban za ispuniti stan i parkiraliÅ¡te, nego su potrebne velike povrÅ¡ine zemlje za njihovu prehranu.

Osobi je također potrebna voda za piće, kuhanje i kupanje. Naše zalihe pitke vode su već ograničene, ali su za sada samo skupe. U budućnosti će biti dostupne samo odabranima. Problem kod populacije nije samo gdje je smjestiti, jer da se radi samo o prostoru mogli bismo nagurati pedeset milijardi na Zemlju, nego gdje treba staviti sustave potrebne za njihovo preživljavanje: čistu vodu, hranu, prostor za rekreaciju, kupovinu, posao, prakticiranje vjere itd.

Problem kod kapitalizma je da stavlja cijenu na sve, kao što je rekao veliku naturalist John Muir, stoga se ništa ne cijeni zbog svog samog učinka i ne-materijalnom prinosu životu. Prekrasni planinski krajolik može postati odmorište, ali nema logičkog puta u demokratskom društvu da se taj krajolik cijeni od ljudi koji žive blizu njega. Jedinstvene šume i životinje? Ma što nam to vrijedi? Pokaži mi novac, rekli bi ljudi i nenamjerno stvorili pohlepu kroz svoje ujedinjene glasove.

Znači, kao što se povećava populacija, tako će se i povećavati gubitak prostora. Povećavat će se i zagađenje jer će svi ti ljudi voziti automobile i kupovati proizvode koji stvaraju toksični otpad. Hoće li ih vlada zaustaviti? Do danas, najzakonodavnija vlada u povijesti, s najvećom zatvorskom populacijom nije uspjela spriječiti odlaganje toksičnog otpada ili korištenje automobila koji su teški zagađivači. Kako će proći ostatak svijeta?

JoÅ¡ je razorniji efekt na kulturu. Visoka kultura–klasična umjetnost, literatura, glazba, kazaliÅ¡te–je održavana zbog popularnosti meÄ‘u onima koji su Å¡kolovani i onima koji su naslijedili novac. Nije popularna kao rap, rock ili bezumni pop, stoga će oni zaraditi viÅ¡e novca i polako istisnuti visoku kulturu. Tradicionalni način života? Prema modernom druÅ¡tvu, sve se vrti oko mene i moje moći. Gomilajući moć. Seksualnu moć. DruÅ¡tvenu moć. Nema mjesta za brigu o načinima života koji su imali uspjeha generacijama.

(Da bsimo naÅ¡li sreću, ne možemo je izravno tražiti, kao Å¡to je mudar čovjek jednom rekao, moramo tražiti ispunjenje, Å¡to od nas zahtijeva prihvaćanje života bez obzira na životni jad i nejednakosti, te graditi čvrsti temelj–obitelj, osobni uspjeh, solidni i stalni prihod, bez primisli o bogatstvu–jer ćemo kroz ovo iskoristiti sve Å¡to život nudi i naći sreću u kompletnosti svog života–ispunjenje. Druga mogućnost je da razdvojimo život na “zabavni” i “nezabavni” dio i da tražimo samo “zabavni”, ali onda nemamo niÅ¡ta od praktičnog temelja za budući život. Je li to sreća?)

Moderno druÅ¡tvo je proces nazadovanja u evoluciji i korupcije, kao Å¡to bi vidio netko tko razmiÅ¡lja u okviru milenija, gubitak svih onih suptilnih stvari koje možda nisu “zabavne”, ali koje nas čine sretnima u dugoročnom pogledu. Naravno da je “zabavnije” kupiti neko plastično smeće nego meditirati o smislu života, kao Å¡to je “zabavnije” sluÅ¡ati bezumni pop nego klasičnu simfoniju…ali da li je zaista vrijedno truda, ili je to prazno zadovoljstvo koje brzo prolazi? Zabavnije se napiti nego stvoriti obitelj i obiteljski posao koji će se prenijeti na potomke, zabavnije je imati seks na brzaka nego raditi na vezi. A tko bi mogao biti protiv zabave? Osim, naravno, ako zabava ne vodi kasnije do jada–u Å¡to ekstremisti vjeruju.

ÄŒini se da nitko u modernom druÅ¡tvu ne razmiÅ¡lja kritički o ovim problemima, Å¡to pojačava osjećaj ekstremista da njihove brige nisu i nikad neće biti razmatrane od strane druÅ¡tva. NaÅ¡a pamćenja su kratka zbog toga Å¡to nas mediji konstantno preplavljuju najuzbudljivijim, najopasnijim i najvažnijim pričama. Zbog ovoga mislimo da “ekstremist” i “terorist” znači “islamski terorist”. Zaboravljamo da druÅ¡tvo ima svoje disidente koji su, zbog toga Å¡to njihovi stavovi nisu popularni, viÄ‘eni kao ekstremisti.

Tu je Ted Kaczynski, “Unabomber”, koji je shvatio da su liberalne demokracije samozahvalne i samooslanjajuće dogme koje nikad neće zaustaviti svoje Å¡irenje i potroÅ¡nju svih prirodnih resursa planete. Malcolm X je shvatio da se Afro-Amerikancima mogu dodijeliti graÄ‘anska prava, ali da nikad neće posjedovati sebe dok ne postanu posebna nacija. Nova desnica promatra gubitak kulture i naslijeÄ‘a u Europi i vidi da će, ako se to ne promijeni, Europa postati kolonija Trećeg svijeta slično kao dijelovi Bliskog istoka. Interesantno, “radikalni” islam vidi istu stvar: sebičnost ne poznaje granice, i kada dopustite ulaz modernoj liberalnoj demokraciji u vaÅ¡u zemlju, postajete poput Amerikanaca: manipulativni, destruktivni i neurotični, ali voljni da zaratite sa svakim tko simbolizira alternativu njihovom vlastitom sustavu–liberalnoj demokraciji–i njenoj sudbini.

Drugi su jednostavno bili pisci i mislioci. Sokrat je ukazao na to da demokracija vodi ka sebičnosti i da su onda ljudi manipulirani ugodnim prizorima dok oligarsi upravljaju druÅ¡tvom zbog profita. Nijedna grupa ne razmiÅ¡lja o svojoj budućnosti i stoga idu nesvjesno prema svojoj propasti, iako su oligarsi općenito skupina praznih, nesvjesnih ljudi, te im gubitak nacije, kulture i obitelji malo znači. Joseph Conrad je ukazao na nedostatak duha u Europljana i samim time njihovu manijakalnu potragu za bogatstvom; ne vjerujemo jedni drugima, stoga ćemo se odmaknuti jedni od drugih. F.W. Nietzsche se usprotivio “pobuni robova” pri čemu je mislio na prauzimanje moći ljudi ropskog mentaliteta, ili onih koji su vidjeli samo materijalnu utjehu i političko-socijalni prestiž, ali su propustili ljepotu planine, ili junačkog podviga, ili samo onog estetskog.

Svi su oni “ekstremisti” i oni čine neke od najmudrijih ljudi koje je ljudska vrsta stvorila. Možda bi bilo pametno da posluÅ¡amo? Ali mi se bojimo–a kako se možemo bojati kad imamo “slobodu”–jer su takve ideje totalno nepopularne i mogu nas koÅ¡tati posla, prijatelja, sigurnosti i potencijalnih partnera. “On ima loÅ¡e ideje!”, viče gomila s uperenim prstom, i gomila odmah ide naprijed na uÅ¡tka disidenta, bilo aktivno ili pasivno, jednostavno uskraćujući osobi priliku. Ekstremizam je takoÄ‘er ograničen ovom pobunom mase kao svojevrsna priroda za filozofiju mislioca na dugoročne staze, a ne tragača za kratkotrajnim prijateljstvima. Ovi prvi su radikalno, ekstremno nadjačani od ovih drugih.

Ako bi netko morao napisati tezu o ekstremizmu, najmudrije je reći ovo: ekstremizam je proizveden od onog Å¡to moderno druÅ¡tvo poriče i od vizije onih koji ga žele izbjeći. Ekstremisti mogu pobiti koju tisuću vas tu i tamo, ili mogu uniÅ¡titi pokoju precijenjenu uredsku nekretninu, ali oni u konačnici rade ono za Å¡to misle da je najbolje za sve nas. A tko smo mi da im uskratimo ovu “slobodu”?

Our gratitude to “Draugdur” for this translation.

|
Share on FacebookShare on RedditTweet about this on TwitterShare on LinkedIn